Benkica za novorođenče kukičana je finim pamučnim koncem. Uzorak je bogato šupljikav čime joj je definirana isključivo ljetna namjena. Kroz tkivo košuljice izmjenjuju se različiti bodovi koji tvore mrežastu strukturu košuljice. Poprilično je zastupljen venecijanski bod pa je košuljica gotovo posve čipkasta. Osim toga, prilično je iznošena i oštećena te joj nedostaje jedan rukav.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Dimenzije: 20 x 19 cm, rukavi: 16 x 12 cm, ovratnik: 32 cm
Datacija: oko 1850. g.
Proizvođač: Marija Fagioni
Podrijetlo: Cavtat, Hrvatska
Središnji sadržaj
Benkica za novorođenče kukičana je finim lanenim koncem bogatog uzorka, na rizi. Na benkici nisu vidljivi spojevi pa izgleda kao da je tkivo benkice iz jednog komada, što se postiže vještim tehnikama kukičanja u kojima se naknadnom izradom ispunjaju prostori između dijelova od kojih se predmet sastoji. Ovratnik je, kao i rubovi, izrađen gustim bodom s ostavljenim prostorima za trakicu za vezivanje. Ovakav tip benkica izrađivao se za nošenje za vrijeme vrućina, odnosno ljeta. Košulja se kopča s prednje strane, a uz ovakva odijelca nosi se povoj.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Dimenzije: 19 x 26 cm, rukavi: 20 x 14 cm, ovratnik: 42 cm
Datacija: oko 1850.
Proizvođač: Marija Fagioni
Podrijetlo: Cavtat, Hrvatska
Središnji sadržaj
Benkica za novorođenče pletena je od tankog pamučnog konca. Na cijelom tkivu košulje izmjenom pravog i krivog boda stvoren je elastični efekt. Dijelovi košulje spojeni su ukrasnim bodom, a sam ovratnik kroz koji je provučena tkana traka izrađen je tehnikom kukičanja, na velika oka. Košulja se nosila tako da je kopčana odostraga, pa je služila za bebe koje već sjede ili pužu. Ovakve pletene benkice češće se koriste u hladnijim danima.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Povoj za bebu kukičan je izmjenjivanjem visine štapića čime se dobiva različita visina u redovima. Povoj kroz dužinu izmjenjuje vodoravne dekorativne uzorke u razmacima od 4 cm, a s naličja je jednoličan. Na strani na kojoj bi se trebala nalaziti tkana traka, povoj je odrezan i sačuvan u dužini od 1 metra. Izrađen je od finog tankog pamučnog konca, rađen je tankom niti i vrlo bogatom izvedbom, te je upotrebljavan.
Povoj je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Povoj za novorođenče kojim se dijete omotavalo gotovo do prve godine života kukičan je izmjenjivanjem visine štapića, čime se dobiva različita visina u redovima. Povoj ima uzorke rombova s lica, a s naličja je jednoličan. Na vrhu povoja nalaze se dvije tkane trake koje su spojene šivanjem na trokutasti završetak povoja. Izrađen je od finog tankog pamučnog konca, rađen je tankom niti i vrlo bogatom izvedbom, te je upotrebljavan.
Povoj je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni.Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Glazbalo ima jednostavno oblikovano drveno kućište s jednim manualom i četiri registra te dvije nožne pedale kojima se pumpa mijeh. Tipke su od ebanovine i bjelokosti.
Harmonij je, kakav poznajemo i danas, 1842. godine u Francuskoj patentirao, i zaštitio naziv, graditelj instrumenata Alexandre Francois Debain (1809. – 1877.). Tijekom druge polovice 19. stoljeća harmonij je bio iznimno popularan instrument. Korišten je za kućno muziciranje u domovima građanskih obitelji te kao prateći instrument u liturgiji.
Važnost glazbe u obitelji Bukovac potvrđuje podatak da se u Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze dva harmonija. Drugi harmonij je u lošijem stanju te zahtijeva restauraciju, zbog čega trenutačno nije izložen u stalnom postavu, no riječ je o harmoniju na jednoj balustralnoj nozi od proizvođača Johann Michl & Sohn s kraja 19. stoljeća (KB-143).
Središnji sadržaj
Na jednoj fotografiji iz zagrebačkog ateljea prikazan je Vlaho Bukovac kako svira harmonij, jednakopravan element i kasnijeg praškog radnog prostora. U obitelji Bukovac uvijek se zabavljalo uz glazbu, što je prikazano na brojnim fotografijama Zbirke Kuće Bukovac. Kći Marija bila je pijanistica te je za vrijeme studija na praškom konzervatoriju vježbala po nekoliko sati dnevno na kućnom pianu. Kako saznajemo iz obiteljskih pisama, Bukovci su često priređivali druženja i kućne zabave na kojima bi se sviralo.
Vlaho Bukovac u zagrebačkom ateljeu, 1897. g., KB-1034
Dimenzije: KB-425(dužina 6,5 cm); KB-426/1 (7,5 x 1,6 cm); KB-426/2 (7,8 x 1,6 cm); KB-426/3 (10,5 x 1,2 cm)
Datacija: kraj 19. stoljeća - početak 20. st.
Podrijetlo: Francuska
Središnji sadržaj
Vlaho Bukovac, Autoportret u ateljeu (dio diptiha), 1914., KB-972
U Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze se tri cigaretnika s pripadajućim spremnicama i četiri zamotane cigarete.
Vlaho Bukovac bio je strastveni pušač, što potvrđuju brojne fotografije i slike na kojima je prikazan kako u ruci drži ili puši cigaretu (KB-754, KB-972, KB-1076). Prema setu koji je sačuvan u Kući Bukovac znamo da je koristio cigaretnike od jantara, a papir za zamotavanje cigareta marke ABADIE.
Tvrtka se zove prema svom osnivaču Michelu Abadieu koji ju je osnovao u Parizu 1783. godine, a do 1923. isključivo se bavila proizvodnjom papira za cigarete.
Vlaho Bukovac u Pragu, 1921. g., KB-754
Bukovac slika, 1914. g., KB-1076
Vlaho Bukovac, Autoportret u ateljeu, 1919. g., KB-950
Dimenzije: KB-204 23,5 x 32,5 cm; KB-203/1 13,7 x 7 cm; KB-203/2 12,9 x 7,5 cm; KB-202 15 cm
Datacija: kraj 19. st. / početak 20. st.
Podrijetlo: Njemačka
Središnji sadržaj
Bukovčev stolni set za pisanje koji je danas sačuvan činile su tintarnica (KB-204), bugačica (KB-203/1), pritiskivač za papir (KB-203/2) i svijećnjaci (KB-192/1-2 i KB-195).
Stalak za pisma, KB-202
Metalna tintarnica s pozlaćenim elementima imala je dvije staklene posudice za tintu koje su uklopljene u razvedeni metalni okvir s udubljenjima i poklopcima. Izrađena je u obliku stiliziranog akantusovog lista. Na poleđini je oznaka DEP. Identične oznake i ukrasi nalaze se na svijećnjacima KB-192/1-2 i KB-195 te na stalku za pisma (KB-202), stoga je za pretpostaviti da im je zajednički proizvođač, datacija i podrijetlo predmeta.
Bugačica i pritiskivač za papir malo su drugačije stilizirani. Na gornjim, dekoriranim plohama, ističu se dva medaljona s prikazima putta od kojih jedan drži kuvertu, a drugi čita pismo. Po sredini je smještena zaobljena drška vitičasto ornamentirana.
Bugačica je naprava zaobljenog donjeg dijela na koji je bio pričvršćen poseban papir za sušenje ispisane tinte. Bugačice postaju popularne već početkom 19. stoljeća kada su preko zaobljenog donjeg dijela bile presvučene filcom. Poseban papir istog naziva je meki, deblji kartonski materijal upijajućih svojstava, a prva ga je proizvela tvrtka Parker & Son u Sjedinjenim Američkim Državama 1856. godine.
Standardni element ovakvih stolnih setova sačinjavali su i svijećnjaci, nož za otvaranje pisama i slično. Dio seta prikazan je na sekreteru na fotografiji KB-1104/56.
Ivanka Bukovac i Anatolij Jaworsky u Pragu, 1936. g., KB-1104/56
Folk ili violinska citra s četiri metalne žice: a1, d1, G i C. Srcolikog je oblika i svira se na stolu. Kod ovog glazbala upotrebljava se i gudalo. Ovaj glazbeni instrument izumio je 1830. godine Johann Petzmayer. Njegova upotreba bila je osobito raširena na njemačkom govornom području pa se još naziva Streichzither, Schoß Geige ili Halbzither. Violinska citra svirala se krajem 19. i u početku 20. stoljeća uglavnom u građanskim obiteljima srednje klase.
Proizvodač: tvornica instrumenata Terezije Kovačić, Zagreb
Podrijetlo: Hrvatska
Središnji sadržaj
Brač je vrsta tambure srednje veličine, polukruškasta rezonantnog trupa i duga vrata s prečnicima. Ima četiri metalne žice ugođene na d'. Riječ je o instrumentima Farkaš sustava, a neki ih još zovu i hrvatskim tamburama. Kao držač ovaj brač ima trobojnu upletenu traku s pomponima na krajevima. Izradila ga je graditeljica tamburica Terezija Kovačić, čija je tvornica od 1894. godine bila na adresi Ilica 47. Vjerojatno ju je Vlaho Bukovac nabavio neposredno nakon toga jer ga na fotografijama iz 1897. godine, snimljenim u netom sagrađenom zagrebačkom ateljeu, vidimo u trenutku sviranja ovog instrumenta. Bukovac se s bračem, prikazan s leđa, portretirao i na velikoj kompoziciji Karneval u Epidauru. Brač je nosio uvijek sa sobom pa se i na fotografijama iz praškog ateljea često prikazuje kako svira. Vlaho Bukovac svirao je nekoliko instrumenata.
Kći Ivanka u svom rukopisu Uspomene na oca bilježi: Osim slikarstva najviše je otac volio muziku, koju je razumijevao kao pravi umjetnik. Nije imao prilike da izučava ikoji instrumenat, ali kao samouk se bavio igrom na tamburicu, takodjer na harmoniumu a malo i na klavir je igrao. Za njegovog boravka u Cavtatu učestvovao je u tamburaškom zboru društva „Epidaurus“, kao i ranije u Zagrebu u umjetničkom društvu.
Vlaho Bukovac u zagrebačkom ateljeu, 1897. g., KB-1070
Vlaho Bukovac s obitelji i prijateljima u praškom ateljeu, 1921. g., KB-52
Interijer praškog stana obitelji Bukovac, oko 1920. g., KB-1104/97
Reprodukcija slike Vlaha Bukovca La cigale, oko 1920. g., KB-1214
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Benkica za novorođenče kukičana je finim pamučnim koncem. Uzorak je bogato šupljikav čime joj je definirana isključivo ljetna namjena. Kroz tkivo košuljice izmjenjuju se različiti bodovi koji tvore mrežastu strukturu košuljice. Poprilično je zastupljen venecijanski bod pa je košuljica gotovo posve čipkasta. Osim toga, prilično je iznošena i oštećena te joj nedostaje jedan rukav.
