Kategorija: Posuđe i dekorativni predmeti

U Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze se tri posude s prikazom specifične teme još poznate kao plava vrba. Prema legendi, kćer kineskog moćnika zaljubila se u njegovog tajnika. Kada je otac saznao za to, protjerao je tajnika, a oko svog posjeda izgradio ogromnu ogradu kako bi spriječio bijeg kćeri. U to vrijeme mogla je šetati samo kraj vode i uz vrbe. Bila je očajna sve dok joj ljubavnik nije poslao tajno pismo s planom bijega. Nakon jednog banketa su pobjegli, a otac ih je ganjao preko mosta. Uspjeli su pobjeći, ali nekoliko godina kasnije otac ih je pronašao i ubio tajnika. Kći je također nedugo nakon toga umrla, a bogovi su im se smilovali nad tužnom sudbinom te su ih pretvorili u golubice, da uvijek mogu zajedno letjeti.

Motiv plave vrbe jednostavno je prepoznati budući da se na posudama nalaze specifični dijelovi priče: dvije golubice, most, potok, vrba i ograda.

Motiv je postao popularan na transferware posuđu od sredine 19. stoljeća, no bez specifičnog znaka proizvođača teško je determinirati točno vrijeme proizvodnje naših posuda jer je preko 500 proizvođača proizvodilo i koristilo ovaj motiv.

U Zbirci Kuće Bukovac nalaze se tri primjerka: dva plava i jedan crni. Od 1891. godine engleski su primjerci označeni pečatom, a raniji su najčešće bez ikakve oznake. Naši primjerci u Kući Bukovac nemaju oznaku, stoga se najvjerojatnije mogu datirati u drugu polovicu 19. stoljeća.

Plitica je porculanska, ovalnog oblika i blago valovite rubne linije. Podloga je prekrivena dekoracijom tamnosmeđe boje. U sredini plitice figurativni je prikaz žena i muškaraca u prirodi. Uokviren je širokom mrežastom trakom s cvjetićima i četiri mala elipsasta polja u uglovima s figuralnim prikazima. Na poleđini je natpis PARK SCENERY.

Radi se o engleskom proizvođaču, točnije tvrtki iz grada Middlesborough, datacije oko 1845. godine. Navedeno možemo točno odrediti zahvaljujući utisnutom znaku LONDON IS. Na plitici se nalazi motiv Park scenery koji je bio popularan sredinom 19. stoljeća te su ga izrađivali i mnogi poznatiji engleski proizvođači od kojih je najpoznatiji John Carr & Sons.

Također je riječ o takozvanom transferware posuđu.

Porculanskim tanjurima rubni je dio ukrašen tamnosmeđim trakama s geometrijskim (motiv meandra) i florealnim motivima. Na poleđini je pečat lava ispod kojeg je natpis: TRADE MARK i traka s natpisom POMPEI ispod koje je kratica TR & P. Engleski je proizvođač, iz Burslema, a djelovao je u razdoblju od 1873. do 1883. godine.

Ovaj tip ukrasa popularan je krajem 19. stoljeća te ga proizvode i mnogi drugi proizvođači, a zapravo se radi o tipičnom trasferware posuđu, što se može potvrditi i na dijelovima napuknuća i nespretnog izvoda ukrasa.

Dvije spremnice za mrvice od kojih je jedna u obliku školjke, a druga ovalna. Rađene su u tehnici lakiranog materijala papier mache s umetcima od sedefa i zlatnog vitičastog ornamenta. U središnjim su poljima figuralni prikazi rađeni intarzijom sedefa.

Iako se jednostavno mogu pomiješati s pladnjevima za posluživanje, radi se o spremnicama koje su služile za kupljenje mrvica. Uz spremnice su u setu često postojale i pripadajuće četke rađene u istoj tehnici, no one nisu sačuvane u Kući Bukovac. Zbog svog oblika i ukrasa nerijetko su korištene i kao dekoracija u kućanstvu.

Postolje svijećnjaka je perforirani, stilizirani akantusov list. On nosi neukrašenu čašku svijećnjaka sa širokim obodom. Sa strane je drška vitičasto profilirana. Na stražnjoj strani svijećnjaka nalazi se natpis DEP, a u dijelu držača svijeće je natpis: D. R. G. M. 118970 K. K OEST PATENT K. UNG. PATENT. Identični natpisi nalaze se na predmetima KB-192/1-2.

D. R. G. M. 118970 (Deutches Reich Gebrauchsmuster/ German Reich Registered Design)
K. K. OEST. PATENT (Kaiserlich Königlich Österreichisches)
K. UNG. PATENT (Ungarisches)

Metalni svijećnjaci s postamentom su od stiliziranih akantusovih listova. Na njemu stoji figura anđela koji jednom rukom iznad glave pridržava čašku za svijeću. Na svijećnjacima nedostaju kristalni ukrasi koji su visjeli iznad anđela te ih okruživali.

Na stražnjoj strani svijećnjaka nalazi se natpis DEP, a u dijelu držača svijeće je natpis: D. R. G. M. 118970 K. K. OEST. PATENT K. UNG. PATENT. Identični natpisi nalaze se na predmetu KB-195. Natpis i čitanje kratica:

D. R. G. M. 118970 (Deutches Reich Gebrauchsmuster/ German Reich Registered Design)
K. K. OEST. PATENT (Kaiserlich Königlich Österreichisches)
K. UNG. PATENT (Ungarisches)

Porculanski čajnik i posuda (doza) za šećer. Čajnik ima fino profiliranu ručku, poklopac i kljun. Na obje posude u bijeloj podlozi trbuha ističu se dva figurativna prikaza. Jedna scena prikazuje tri muškarca na travnatoj površini, a u daljini se naziru obrisi planina. Jedan od njih najvjerojatnije nosi bonsai. Druga scena također prikazuje tri muškarca: jedan sjedi među jastucima, a druga dva idu prema njemu. Odjeća je detaljno ukrašena, a prikazi su podijeljeni s dvije trake crveno-zlatnog ornamenta.

Na vratu i rubu poklopca čajnika proteže se uska traka od šrafiranih crvenih i zelenih trokutića i polukrugova. Poklopac posude za šećer nedostaje iako je vjerojatno bio identičan poklopcu čajnika.

Ovdje je riječ o takozvanom japanskom eggshell porculanu. Na predmetima nema oznaka proizvođača, ali moguće je da se radi o proizvođaču Satsuma kao kod vaze KB-370 budući da ima dijelova koji su rađeni emajlom.

Vaze su trbušastog oblika i režnjasto su podijeljene na četiri polja. Cijela površina prekrivena je raznobojnim (modra, svjetloplava, žuta, zelena,…) florealnim i vitičastim motivima uokvirenim zlatnim trakama. Vrat im je nizak i čipkasto perforiran, krakelire su vidljive po čitavoj površini, a vaze su dobro očuvane.

Proizvođač je mađarska tvornica iz Pečuha zvana Zsolnay koju je osnovao 1853. godine Miklos Zsolnay (1800. – 1880.). Sin Vilmos Zsolnay (1828. – 1900.) pridružio mu se 1863. godine, kada tvornica stječe svjetsku slavu. Tvornica je proizvodila i umjetničku keramiku, a posebnu je slavu stekla produkcijom tehnike eozina. Eozin je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak i tehnika su do danas tajni. Naše vaze spadaju u fazu produkcije Folklorism – Historicism – Victorian Eclecticism (1868. – 1897.). Na pozadini vaza nalazi se pečat proizvođača – ZSOLNAY PECS, pet crkvi i inicijali T. J. M., koji označavaju imena Tereza, Julia i Miklos, imena Vilmosove djece koja su nastavila tradiciju izrade keramike. Uz znak su na pozadini male vaze vidljivi i utisnuti inicijali ZSO, a na pozadini velike utisnuto je ZSOLNAY PECS 1064.

Ručno rađen i oslikan set za čaj izrađen je u stilu art nouveau. Bijeli porculanski čajnik ima poklopac, profiliranu ručku i kljun. Površina čajnika plastično je ukrašena stiliziranim, blago tordiranim akantusovim listovima duž gotovo cijele visine. Završetci listova obrubljeni su zlatnom trakom. Po sredini čajnika proteže se ukras s prikazom grančice s raznobojnim cvjetićima. Ručka, poklopac i kljun profilirani su i ukrašeni zlatnim linijama.

Bokal ima istu dekoraciju kao i čajnik, odnosno i na njemu se nalazi plastična dekoracija stiliziranih akantusovih listova i grana s raznobojnim cvjetovima. Ima blago profiliranu ručku i otvor artikuliran nepravilno valovitom linijom. Na dnu je broj 6246.

Iako na setu za čaj, točnije čajniku i bokalu nema vidljivih znakova proizvođača, riječ je o njemačkoj proizvodnji i poznatom proizvođaču Rosenthal. Tvrtka je osnovana 1879. godine u gradiću Selb kao obiteljski obrt.

Bokal je ukrašen tamnosmeđim figuralnim prikazima pastoralne scene gotovo po cijeloj površini. U prvom planu su četiri djevojke, koze te pejzaž s mlinovima i dvorcima. Kljun i ručka ukrašeni su cvjetnim motivima, a kljun je ukrašen i s unutrašnje strane. Na plitkoj nozi jedan manji dio je otkrhnut.

U Kući Bukovac nalazi se nekoliko primjeraka tzv. transferware posuđa. Naime, umjetnik bi na bakrenoj ploči ugravirao određeni motiv koji se zatim u željenoj boji prenosio voštanim papirom na predmet, takozvani transferware. Nakon toga predmet se ponovo stavljao u peć, gravura bi ostala ispod glazure, a slika bi postala otporna na pranje i grebanje. Ovaj postupak razvio se u Engleskoj sredinom 18. stoljeća, a popularnost stječe u 19. stoljeću zbog brže i jeftinije proizvodnje od ručnog oslikavanja posuđa.

Bokal ima prilično nespretno riješenih dijelova prikaza u kojima se preklapaju scene, stoga se radi o manje vještoj izvedbi transferware posuđa. Budući da na sebi nema nikakvih identifikacijskih znakova, bokal se datira na temelju prikaza park scenery, popularnog u Engleskoj u drugoj polovici 19. stoljeća.