Harmonij

Glazbalo ima jednostavno oblikovano drveno kućište s jednim manualom i četiri registra te dvije nožne pedale kojima se pumpa mijeh. Tipke su od ebanovine i bjelokosti.

Harmonij je, kakav poznajemo i danas, 1842. godine u Francuskoj patentirao, i zaštitio naziv, graditelj instrumenata Alexandre Francois Debain (1809. – 1877.). Tijekom druge polovice 19. stoljeća harmonij je bio iznimno popularan instrument. Korišten je za kućno muziciranje u domovima građanskih obitelji te kao prateći instrument u liturgiji.

Važnost glazbe u obitelji Bukovac potvrđuje podatak da se u Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze dva harmonija. Drugi harmonij je u lošijem stanju te zahtijeva restauraciju, zbog čega trenutačno nije izložen u stalnom postavu, no riječ je o harmoniju na jednoj balustralnoj nozi od proizvođača Johann Michl & Sohn s kraja 19. stoljeća (KB-143).

Na jednoj fotografiji iz zagrebačkog ateljea prikazan je Vlaho Bukovac kako svira harmonij, jednakopravan element i kasnijeg praškog radnog prostora. U obitelji Bukovac uvijek se zabavljalo uz glazbu, što je prikazano na brojnim fotografijama Zbirke Kuće Bukovac. Kći Marija bila je pijanistica te je za vrijeme studija na praškom konzervatoriju vježbala po nekoliko sati dnevno na kućnom pianu. Kako saznajemo iz obiteljskih pisama, Bukovci su često priređivali druženja i kućne zabave na kojima bi se sviralo.