Kategorija: Pokućstvo

Ova vrsta stola nosi ime gate lag table zbog sličnosti nogu stola s vratima. Stol se sastoji od fiksne i dvije pokretne ploče koje se podižu i čine plohu stola. Preklopna ploča  je poduprta okretnim nogama spojenim na vrhu i dnu prečkama koje čine vrata. U Engleskoj je ova vrsta namještaja poznata od 16. stoljeća. Kad je stol sklopljen vrlo je uzak. Stoji na duplim tokarenim nogama spojenim u jednu nogu koje su međusobno povezane tokarenom šipkom. Sadrži i dvije dodatne tokarene noge s kotačićima koje se izvlače kako bi držale plohe rasklopljenog stola.

Drvena klupa ili banak sa spremištem i ručkama sa strane ima visoki naslon razvedenog oblika koji je šablonski rezan. Klupa je izrađena od jelovih dasaka te je smeđe obojana. Sjedište klupe poklopac je spremnika u kojemu su se čuvale razne namirnice kao što su brašno, šećer, sočivice i slično. Drvena klupa vjerojatno je rad lokalnog stolara.

Ovakva vrsta namještaja spremnice nalazila se u gotovo svim kućama Cavtata s razlikom u izvedbi između bogatijih i siromašnijih kućanstava. Ovakav namještaj najčešće je stajao u kuhinji uz kuhinjski stol.

Kredenc je od rezbarene bajcane hrastovine. Složen je iz dva dijela s bogato izrezbarenim renesansnim motivima u drvu poput školjke, vitice, akantusa, volute, girlande i stupova. Donji dio ima dvokrilna vrata i dvije ladice. Vratnice imaju reljefno rezbarene motive, a u središnjem su dijelu pačetvorine s dijamantnim rezom uokvirene stiliziranim listovima akanta i drugim dekorativnim elementima. Gornji dio s ostakljenim dvokrilnim vratima nose dva tokareno profilirana stupića. Vrata su ostakljena butzenglassom, raznobojnim staklenim pločicama koje su međusobno povezane olovom. U srednjem, ovalnom polju prikaz je propetog lava. Dekoracija u gornjem dijelu kredenca formirana je u istaknuti profilirani vijenac. Na unutrašnjem, donjem dijelu tokarenog stupića urezano je ime P. MANASSA, što je vjerojatno ime majstora koji je izradio kredenc.

Na unutrašnjem metalnom dijelu mehanizma za zaključavanje stoji urezan pečat s natpisom V. F. PARIS i prikazom dva ukrštena ključa. Radi se o eminentnoj bravariji osnovanoj 1864. godine u Troyesu, koja od 1865. godine nosi ime Vechette Fréres. Bili su vodeći proizvođači lokota u Francuskoj, a pečat im se može naći na nekim od najvažnijih primjera namještaja stvorenih krajem 19. stoljeća.

Ovaj tip kredenca nosi naziv Mechelen prema belgijskom gradu u kojemu je bio centar proizvodnje ovog visokokvalitetnog namještaja.

Šest stolica s izrezbarenim su naslonom, pletenim sjedištem od ratana te tokarenim dijelovima u altdeutsch stilu. Tokarene noge stolca pri dnu su spojene „H“ prečkom, a prednje noge spojene su s još jednom tokarenom prečkom.

Zanimljivo je da u zbirci Kuće Bukovac postoji šablona u kartonu, koju je vjerojatno izradio netko iz obitelji Bukovac, moguće kćeri, a predstavlja motiv koji nalazimo izrezbaren na naslonima sjedala. Riječ je o florealnom motivu, s cvijetom u središnjoj elipsi i viticama uokolo.

Olovkom crtan i izrezbaren identičan motiv s naslona drvenih stolica. Rađen je na kartonu na kojem je vidljiva oznaka Hrvatske tvornice keksa Bizjak. Tvrtka započinje s proizvodnjom 1923. g. (KB-419).

Izrezbareni toaletni stolić stoji na četiri noge koje pri dnu imaju spojnicu izrezbarene površine s četirima poljima na kojima su florealni i zoomorfni prikazi. Gornja ploha stolića također je ukrašena urezanim florealnim motivima i pomična je, odnosno podiže se. Na unutarnjoj strani ima pričvršćeno ogledalo te zatvara ladični prostor s pregradama.

Iako na sebi nema vidljivih znakova proizvođača, riječ je o francuskoj proizvodnji i vjerojatno o proizvođaču Gabrielu Viardotu (1830. – 1906.). Stolić je rađen u stilu Japanais/Japonisme, dakle po uzoru na japansku umjetnost. Viardot je bio renominirani pariški stolar koji je usavršio izradu ove vrste namještaja s kineskim i japanskim ukrasima.

U pozadini fotografije iz 1886. godine (KB-1068), gdje Vlaho Bukovac sjedi i slika u pariškom ateljeu, vidljiv je sličan namještaj, što potvrđuje podrijetlo stolića.

Ležaljka, tzv. Chaise Lounge, s uzdignutim je uzglavljem blago zaobljene linije te je dovoljno duga da podupire noge. Stoji na četiri zakrivljene noge tipa cabriole. Ima drvenu konstrukciju od orahova drva dekoriranu rezbarenjem s potkonstrukcijom od smreke.

Pojava ovakvih vrsta ležaljki datira u 16. stoljeće. Zamišljene su za dnevni odmor bogatijeg sloja kako ne bi morali odlaziti u spavaonice, da bi uskoro postala statusni simbol bogatijih kuća. Osim kao kućni namještaj, u slikarskim ateljeima bile su popularni oslonac modelima koje su pozirale aktove.

Stolić, tzv. Pembroke table, ima dva spuštena krila koja se mogu podići i povećati plohu stola. S jedne strane ima dvije ladice, a s druge je prostor za odlaganje s vratima koja se otvaraju povlačenjem prema dolje. Unutar tog odjeljka prostor je obložen limom pa se pretpostavlja da je služio za odlaganje posuda s tekućinom. Stoji na četiri elegantne tokarene noge.

Ovaj tip stola nosi naziv po engleskom plemiću Henryju Herbertu, grofu od Pembrokea, kojem se pripisuje dizajn stolića. Pembroke stolovi su zbog svoje funkcionalnosti i malih dimenzija bili popularni tijekom 18., ali i cijelog 19. stoljeća.

Uži ormarić sadrži pet ladica od kojih su dvije lažne te predstavljaju skrivena vrata koja se otvaraju prema dolje i otkrivaju odjeljak presvučen mramornim oplatama. Taj je segment vjerojatno služio za odlaganje posuda s tekućinom. U literaturi je pronađeno da je služio za odlaganje osobnih higijenskih potrepština poput setova za brijanje. Izrađen je od punog drva, rezbarene orahovine i furnira. Gornja ploha je ploča od crvenkasto-bijelog mramora. Ormarić stoji na četiri profilirane noge s kotačićima.

Ovaj noćni ormarić izrađen u neorokoko stilu (Louis XV.) dio je kompleta sobnog namještaja kojeg još  sačinjavaju krevet i ormar istih stilskih karakteristika.