Središnji sadržaj
Umivaonik se sastoji od drvenog kućišta (ariš) s vratima i prostorom za smještaj kante za otpadnu vodu te keramičkog umivaonika oslikanog tehnikom naljepnice (transferware) plavim listovima begonije. Uz udubinu lavora tri su manja utora za higijenski pribor. Ovaj umivaonik od fajanse proizveden je u tvornici Keller & Guérin, u Lunevilleu u južnoj Francuskoj. U gornjem dijelu je spremnik za vodu drvene konstrukcije čija je prednja strana mramorna. Unutrašnjost čini olovna kada gdje se ulijevala voda za umivanje.
Održavanje osobne higijene u 19. stoljeću, vremenu kad kuće još nisu imale razvijen vodovodni ni kanalizacijski sistem, bilo je bitno drugačije nego što je danas. Voda se trebala ručno dopremati, grijati, a zatim se te tekućine nakon pranja trebalo iz stana ili kuće nekako i riješiti. Toaletni stolić bio je dio sobnog inventara. Na ploči, ili samostalno, stajao bi porculanski lavor s vrčem za umivanje, a ujedno je to bilo mjesto za držanje ostalih toaletnih potrepština. S vremenom, u drugoj polovici 19. stoljeća, toaletni stolići dobivaju ugrađeni porculanski bazen i spremnik za vodu koji se mogao napuniti toplom vodom. Voda bi se iz umivaonika posebnim mehanizmom ispuštala u kantu smještenu u drvenom ormariću. Kada je uvedena tekuća voda ovakvi toaletni stolići preseljeni su u kupaone i uz male preinake povezani su na vodoopskrbni i kanalizacijski sustav.