Benkica za bebu izrađena je od izrazito sitnog pamučnog konca. Rađena je tehnikom mrežastog kukičanja koja tvori floralne ukrase. Dno benkice izrađeno je ukrasnim obrubom koji je malo izduženiji od samog tkiva košuljice, a rubovi rukava, kao i rubovi strana košulje, završeni su malo drugačijim uzorkom kako bi se istaknulo tkivo. Rukavi benkice su kukičani odvojeno te su naknadno spojeni šivanjem.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Košuljica za stariju bebu koja više ne nosi povoj rađena je u tehnici mrežastog kukičanja koji tvori floralni ukras od pamučnog konca. Košuljica je napravljena tako da je otvorena u visini rasporka s prednje strane, a donji je dio, na kojemu je cvjetna dekoracija, neprekinut. Na gornjem dijelu i na dijelu rukava košuljica je dekorirana valovitim geometrijskim izmjenama gušćeg i rjeđeg kukičanog prostora. Dno rukava i dno košuljice izrađeno je u cvjetnom, rubnom ukrasu.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Benkica za novorođenče kukičana je finim pamučnim koncem. Uzorak je bogato šupljikav čime joj je definirana isključivo ljetna namjena. Kroz tkivo košuljice izmjenjuju se različiti bodovi koji tvore mrežastu strukturu košuljice. Poprilično je zastupljen venecijanski bod pa je košuljica gotovo posve čipkasta. Osim toga, prilično je iznošena i oštećena te joj nedostaje jedan rukav.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Dimenzije: 20 x 19 cm, rukavi: 16 x 12 cm, ovratnik: 32 cm
Datacija: oko 1850. g.
Proizvođač: Marija Fagioni
Podrijetlo: Cavtat, Hrvatska
Središnji sadržaj
Benkica za novorođenče kukičana je finim lanenim koncem bogatog uzorka, na rizi. Na benkici nisu vidljivi spojevi pa izgleda kao da je tkivo benkice iz jednog komada, što se postiže vještim tehnikama kukičanja u kojima se naknadnom izradom ispunjaju prostori između dijelova od kojih se predmet sastoji. Ovratnik je, kao i rubovi, izrađen gustim bodom s ostavljenim prostorima za trakicu za vezivanje. Ovakav tip benkica izrađivao se za nošenje za vrijeme vrućina, odnosno ljeta. Košulja se kopča s prednje strane, a uz ovakva odijelca nosi se povoj.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Dimenzije: 19 x 26 cm, rukavi: 20 x 14 cm, ovratnik: 42 cm
Datacija: oko 1850.
Proizvođač: Marija Fagioni
Podrijetlo: Cavtat, Hrvatska
Središnji sadržaj
Benkica za novorođenče pletena je od tankog pamučnog konca. Na cijelom tkivu košulje izmjenom pravog i krivog boda stvoren je elastični efekt. Dijelovi košulje spojeni su ukrasnim bodom, a sam ovratnik kroz koji je provučena tkana traka izrađen je tehnikom kukičanja, na velika oka. Košulja se nosila tako da je kopčana odostraga, pa je služila za bebe koje već sjede ili pužu. Ovakve pletene benkice češće se koriste u hladnijim danima.
Košulja je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Povoj za bebu kukičan je izmjenjivanjem visine štapića čime se dobiva različita visina u redovima. Povoj kroz dužinu izmjenjuje vodoravne dekorativne uzorke u razmacima od 4 cm, a s naličja je jednoličan. Na strani na kojoj bi se trebala nalaziti tkana traka, povoj je odrezan i sačuvan u dužini od 1 metra. Izrađen je od finog tankog pamučnog konca, rađen je tankom niti i vrlo bogatom izvedbom, te je upotrebljavan.
Povoj je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni. Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Povoj za novorođenče kojim se dijete omotavalo gotovo do prve godine života kukičan je izmjenjivanjem visine štapića, čime se dobiva različita visina u redovima. Povoj ima uzorke rombova s lica, a s naličja je jednoličan. Na vrhu povoja nalaze se dvije tkane trake koje su spojene šivanjem na trokutasti završetak povoja. Izrađen je od finog tankog pamučnog konca, rađen je tankom niti i vrlo bogatom izvedbom, te je upotrebljavan.
Povoj je dio sadržaja kutije na kojoj piše: Ovo heklano ili pleteno je ručni rad pokojne none Fagioni.Papina bjankarija kad je bio mali 1936.
Dimenzije: KB-1205 (233 x 68 x 74 cm), KB-1206 (168,5 x 52 x 69,5 cm), KB-170 (25 x 34,5 cm), KB-412 (14,7 x 33,5 cm), KB-413 (23,5 x 34 cm), KB-414 (15,5 x 23 cm), KB-415 (21 x 25 cm)
Datacija: kraj 19. st.
Podrijetlo: Francuska
Paleta, KB-412
Središnji sadržaj
Štafelaj, KB-1205
Štafelaj ili slikarski stalak korišten je prilikom slikanja još od najranijih vremena, što potvrđuju i prikazi na egipatskim reljefima.
Slikari su tijekom povijesti uvijek koristili neki oblik stalka za podržavanje slike. Međutim, atelijerski štafelaji, kakvi se koriste i danas, proizvod su 19. stoljeća. Riječ je o masivnom komadu namještaja koji se pomicao pomoću kotačića, a osim utilitarne funkcije imao je i ulogu, zajedno s cjelovitim uređenjem i scenografijom ateljea, impresionirati potencijalne naručitelje portreta. Za slike rađene uljanim bojama platno je moralo stajati gotovo vertikalno kako bi se umanjila refleksija mokre boje, ali i smanjila mogućnost onečišćenja prašinom dok se boja suši. Takva dva štafelaja, od kojih je jedan znatno veći i teži, nalazimo u ostavštini Vlaha Bukovca. Spadaju u standardne H-modele stalaka. Na središnjoj je letvi pomični držač koji se prilagođava visini platna.
Veći štafelaj (KB-1205) ima mehanizam za reguliranje visine koji funkcionira na principu zupčanika. Duž središnje letve nalazi se metalna šipka s navojem i zupčanik, a naprijed, na drvenom istaku na koji se položi slika, nalazi se ručka kojom se taj nosač, ukotvljen na drvenoj konstrukciji, podiže ili spušta.
Manji stalak (KB-1206) regulira visinu ručicom koja se nalazi ispod drvenog istaka. Oba imaju kotačiće radi lakše mobilnosti. Neke fotografije potvrđuju kako je Bukovac imao i sklopivi štafelaj za slikanje u prirodi, ali nažalost sudbina mu je nepoznata.
Također, u Zbirci namještaja i uporabnih predmeta čuva se nekoliko Bukovčevih drvenih paleta s ostatcima boje, ali i jedna porculanska. Različitih su oblika, s rupom za prst i moguće da ih je kupovao gdje i drugi slikarski pribor, između ostalih i u poznatom dućanu Lefranc & Cie.
Komoda je furnirana i intarzirana te ima dvije izvijeno izvedene ladice. Stoji na stiliziranim pied-de-biche nogama s vitičastim ukrasom na bazi. Na gornjoj ploči i ladicama nalaze se po dvije intarzije u ovalnim poljima s figurativnim prikazima. Na gornjoj plohi u jednom ovalnom polju u intarziji je izveden jelen, dok je u drugom ovalnom polju lovac s puškom i psom. Na ladicama su intarzirana polja s prikazom muškarca u jednom ovalu i žene u drugom. Ladice imaju decentno oblikovane metalne prihvate s ključanicom.
Tehnika intarzije, ukrašavanja drvenih predmeta ulaganjem elemenata drugih vrsta drva ili materijala, razvila se po uzoru na ornamentalne mozaike. Tako u starijim primjerima intarziranih predmeta tzv. stila alla certosina prevladavaju geometrijski oblici, a biljni i figuralni motivi uvode se kasnije. U početku su intarzisti radili uglavnom crkveni namještaj, a tek kasnije se tehnika počinje primjenjivati i na ostalom pokućstvu.
Jelica Bukovac u praškom stanu, 1937. godine, KB-32
F. Pešina, reprodukcija slike Ivanke Bukovac, 1942. g., KB-1212
Tronožac s naslonom primjer je tradicijskih stolica dinarskog dalmatinskog područja koje su bile dijelom pokućstva u seljačkim kućama, a zabilježene su pod nazivima tronog/tronožac, katriga, sto(lac). Datira ih se do u drugu polovicu 19. stoljeća, uz napomenu da su se ponegdje sporadično zadržale gotovo do sredine 20. stoljeća. Prema obliku se pretpostavlja njihovo srednjovjekovno podrijetlo, čemu u prilog govori i sama uloga počasnog sjedala. Naime, ova je stolica imala posebnu ulogu u tradicijskom domu gdje je bila namijenjena najstarijemu članu obitelji te je ukazivala na njegov autoritet, a ponekad se ustupala dragome gostu.
Ovaj primjerak koji pripada ruralnom pokućstvu takozvanoga dinarskog ili gorskog kulturnog kruga vjerojatno je izrađen krajem 19. stoljeća. U seljačkim kućama ovoga područja, koje se proteže i izvan Hrvatske, to je bio jedinstveni i reprezentativni komad pokućstva kojega su izrađivali vješti muškarci, najčešće za vlastite potrebe.
Prisutnost ove ruralne sjedalice u građanskom kontekstu posljedica je oduševljenja građanskog sloja krajem 19. i početkom 20. stoljeća s primjercima narodnog duha u tadašnjim seljačkim kućama.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.