Mali stolci tapeciranog su sjedala, no bez naslona. Četiri tokarene noge međusobno su po sredini povezane drvenim šipkama. Vlaho Bukovac je imao više ovakvih stolaca, što je prikazano na mnogim fotografijama iz ateljea. Na fotodokumentaciji Kuće Bukovac ovi stolci su najzastupljeniji. Sam Bukovac za vrijeme slikanja sjedi na njima ili na thonet stolcima, a nalazimo ih uvijek u prostoru ateljea gdje su i danas smještene.
Vlaho Bukovac s učenicom u praškom ateljeu, 1917. g., KB-1059
Četiri bukove stolice sadrže umetnuto sjedište i naslon od impregnirane, prešane ornamentirane kože. Koža ima utisnut ornament koji se sastoji od vitičastih motiva s maskeronom u središnjem dijelu iznad kojeg je postavljena posuda s cvijećem. Noge i naslon su od profiliranog tokarenog drva.
Koža koja je umetnuta unutar drvenog okvira pričvršćena je mjedenim zakovicama. Četiri balustarske noge pri dnu su spojene „H“ prečkom.
Tijekom 19. stoljeća u oblikovanju namještaja javlja se veliki broj neostilova koji u potpunosti preuzimaju dizajn nekih ranijih stilskih razdoblja. U posljednjoj četvrtini 19. stoljeća u Hrvatskoj, naročito u kontinentalnom dijelu, izuzetno je popularan namještaj koji imitira njemačku renesansu, tzv. altdeutsch.
Zahvaljujući napretku tehnologije te prijelazu s ručne na strojnu proizvodnju dolazi do veće i jeftinije proizvodnje, pa namještaj postaje pristupačniji. Strojno tokarenje i korištenje strojeva za rezbarenje i prešanje kože predmetima je davalo, sada mnogima dostupnu, dozu luksuznosti.
Moda uređivanja interijera u 19. stoljeću nalagala je da svaka prostorija bude uređena u drugačijem stilskom okviru.
Četvrtasti blago pravokutni stol sadrži četiri tokarene, bogato profilirane balustarske noge. Pri dnu je spojen „X“ prečkom koja u središnjem dijelu ima dijamantno rezan pečat. Trup stola dekoriran je kanelurama i urezanim plitkim linijama, dok su na rubovima lisnati motivi. Sa strane su dva metalna prihvata koji služe za izvlačenje i povećanje plohe stola.
Tijekom 19. stoljeća u oblikovanju namještaja javlja se veliki broj neostilova koji u potpunosti preuzimaju dizajn nekih ranijih stilskih razdoblja. U posljednjoj četvrtini 19. stoljeća u Hrvatskoj, naročito u kontinentalnom dijelu, izuzetno je popularan namještaj koji imitira njemačku renesansu, tzv. altdeutsch.
Glazbalo ima jednostavno oblikovano drveno kućište s jednim manualom i četiri registra te dvije nožne pedale kojima se pumpa mijeh. Tipke su od ebanovine i bjelokosti.
Harmonij je, kakav poznajemo i danas, 1842. godine u Francuskoj patentirao, i zaštitio naziv, graditelj instrumenata Alexandre Francois Debain (1809. – 1877.). Tijekom druge polovice 19. stoljeća harmonij je bio iznimno popularan instrument. Korišten je za kućno muziciranje u domovima građanskih obitelji te kao prateći instrument u liturgiji.
Važnost glazbe u obitelji Bukovac potvrđuje podatak da se u Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze dva harmonija. Drugi harmonij je u lošijem stanju te zahtijeva restauraciju, zbog čega trenutačno nije izložen u stalnom postavu, no riječ je o harmoniju na jednoj balustralnoj nozi od proizvođača Johann Michl & Sohn s kraja 19. stoljeća (KB-143).
Središnji sadržaj
Na jednoj fotografiji iz zagrebačkog ateljea prikazan je Vlaho Bukovac kako svira harmonij, jednakopravan element i kasnijeg praškog radnog prostora. U obitelji Bukovac uvijek se zabavljalo uz glazbu, što je prikazano na brojnim fotografijama Zbirke Kuće Bukovac. Kći Marija bila je pijanistica te je za vrijeme studija na praškom konzervatoriju vježbala po nekoliko sati dnevno na kućnom pianu. Kako saznajemo iz obiteljskih pisama, Bukovci su često priređivali druženja i kućne zabave na kojima bi se sviralo.
Vlaho Bukovac u zagrebačkom ateljeu, 1897. g., KB-1034
Dimenzije: KB-425(dužina 6,5 cm); KB-426/1 (7,5 x 1,6 cm); KB-426/2 (7,8 x 1,6 cm); KB-426/3 (10,5 x 1,2 cm)
Datacija: kraj 19. stoljeća - početak 20. st.
Podrijetlo: Francuska
Središnji sadržaj
Vlaho Bukovac, Autoportret u ateljeu (dio diptiha), 1914., KB-972
U Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac nalaze se tri cigaretnika s pripadajućim spremnicama i četiri zamotane cigarete.
Vlaho Bukovac bio je strastveni pušač, što potvrđuju brojne fotografije i slike na kojima je prikazan kako u ruci drži ili puši cigaretu (KB-754, KB-972, KB-1076). Prema setu koji je sačuvan u Kući Bukovac znamo da je koristio cigaretnike od jantara, a papir za zamotavanje cigareta marke ABADIE.
Tvrtka se zove prema svom osnivaču Michelu Abadieu koji ju je osnovao u Parizu 1783. godine, a do 1923. isključivo se bavila proizvodnjom papira za cigarete.
Vlaho Bukovac u Pragu, 1921. g., KB-754
Bukovac slika, 1914. g., KB-1076
Vlaho Bukovac, Autoportret u ateljeu, 1919. g., KB-950
Set za pozlatu sastoji se od zlatnih listića u kartonskim koricama (KB-408), okrugle kartonske kutijice sa zlatnim prahom (KB-418) i ahata za pozlaćivanje (KB-432). Sudeći prema francuskom natpisu na okrugloj kutijici Gold poudre, riječ je najvjerojatnije o francuskoj proizvodnji, a na dršci za pozlatu je natpis D. R. G. M. (Deutches Reich Gebrauchsmuster / German Reich Registered Design) koji se nalazi i na svijećnjacima s anđelom (KB-192/1-2), stoga pretpostavljamo da je njemačke proizvodnje. Podrijetlo zlatnih listića nije poznato jer se na njima nalazi samo rukom napisan natpis Zlato za pozlaćivanje.
Osam thonet stolaca raznih je modela: Model 14, Model 18 i Model 56. Sjedalo je izrađeno od pletene trske, a konstrukcija od parene i savijene bukovine.
U Kući Bukovac je pronađeno svega 9 thonet stolaca (KB-144 i KB-389/1-8), no njih je nesumnjivo bilo više po stanovima u kojima je boravio Vlaho Bukovac, što prikazuju i potvrđuju brojne fotografije iz Kuće Bukovac.
Dimenzije: KB-204 23,5 x 32,5 cm; KB-203/1 13,7 x 7 cm; KB-203/2 12,9 x 7,5 cm; KB-202 15 cm
Datacija: kraj 19. st. / početak 20. st.
Podrijetlo: Njemačka
Središnji sadržaj
Bukovčev stolni set za pisanje koji je danas sačuvan činile su tintarnica (KB-204), bugačica (KB-203/1), pritiskivač za papir (KB-203/2) i svijećnjaci (KB-192/1-2 i KB-195).
Stalak za pisma, KB-202
Metalna tintarnica s pozlaćenim elementima imala je dvije staklene posudice za tintu koje su uklopljene u razvedeni metalni okvir s udubljenjima i poklopcima. Izrađena je u obliku stiliziranog akantusovog lista. Na poleđini je oznaka DEP. Identične oznake i ukrasi nalaze se na svijećnjacima KB-192/1-2 i KB-195 te na stalku za pisma (KB-202), stoga je za pretpostaviti da im je zajednički proizvođač, datacija i podrijetlo predmeta.
Bugačica i pritiskivač za papir malo su drugačije stilizirani. Na gornjim, dekoriranim plohama, ističu se dva medaljona s prikazima putta od kojih jedan drži kuvertu, a drugi čita pismo. Po sredini je smještena zaobljena drška vitičasto ornamentirana.
Bugačica je naprava zaobljenog donjeg dijela na koji je bio pričvršćen poseban papir za sušenje ispisane tinte. Bugačice postaju popularne već početkom 19. stoljeća kada su preko zaobljenog donjeg dijela bile presvučene filcom. Poseban papir istog naziva je meki, deblji kartonski materijal upijajućih svojstava, a prva ga je proizvela tvrtka Parker & Son u Sjedinjenim Američkim Državama 1856. godine.
Standardni element ovakvih stolnih setova sačinjavali su i svijećnjaci, nož za otvaranje pisama i slično. Dio seta prikazan je na sekreteru na fotografiji KB-1104/56.
Ivanka Bukovac i Anatolij Jaworsky u Pragu, 1936. g., KB-1104/56
Polukružni konzolni stolić načinjen je od smrekovine furnirane orahom. Uz središnji tokareni nosač stol podupiru i dva potpornja razvedene forme. Konzolni stolić najvjerojatnije je pripadao roditeljima Vlaha Bukovca te je bio dio namještaja predsoblja. Danas se nalazi u ateljeu Vlaha Bukovca.
Vrlo rijedak primjerak naprave za miješanje boja izveden je u drvu sistemom klipnjače te ima staklenu bocu za emulgiranje boje. Na metalnom čepu staklene boce nalazi se teško čitljiv natpis, no razaznaju se riječi DRESDEN i PATENT s odgovarajućim brojem. Poviše natpisa DRESDEN najvjerojatnije se nalazi ime proizvođača, no čitljiva je samo nekolicina slova, što nije dovoljno za utvrđivanje o kojoj se kompaniji radi.
Prije nego što su se boje sredinom 19. stoljeća počele komercijalno proizvoditi i pakirati u aluminijskim tubama, slikar je morao sam pripremati svoje boje mljevenjem pigmenata i dodatkom otopine smole ili vode s raznim aditivima. Mehaničkim miješanjem smjese razbijali su se aglomerati i dobivala se ujednačena emulzija pogodna za slikanje.
Središnji sadržaj
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.