Blog

Porculanski čajnik i posuda (doza) za šećer. Čajnik ima fino profiliranu ručku, poklopac i kljun. Na obje posude u bijeloj podlozi trbuha ističu se dva figurativna prikaza. Jedna scena prikazuje tri muškarca na travnatoj površini, a u daljini se naziru obrisi planina. Jedan od njih najvjerojatnije nosi bonsai. Druga scena također prikazuje tri muškarca: jedan sjedi među jastucima, a druga dva idu prema njemu. Odjeća je detaljno ukrašena, a prikazi su podijeljeni s dvije trake crveno-zlatnog ornamenta.

Na vratu i rubu poklopca čajnika proteže se uska traka od šrafiranih crvenih i zelenih trokutića i polukrugova. Poklopac posude za šećer nedostaje iako je vjerojatno bio identičan poklopcu čajnika.

Ovdje je riječ o takozvanom japanskom eggshell porculanu. Na predmetima nema oznaka proizvođača, ali moguće je da se radi o proizvođaču Satsuma kao kod vaze KB-370 budući da ima dijelova koji su rađeni emajlom.

Vaze su trbušastog oblika i režnjasto su podijeljene na četiri polja. Cijela površina prekrivena je raznobojnim (modra, svjetloplava, žuta, zelena,…) florealnim i vitičastim motivima uokvirenim zlatnim trakama. Vrat im je nizak i čipkasto perforiran, krakelire su vidljive po čitavoj površini, a vaze su dobro očuvane.

Proizvođač je mađarska tvornica iz Pečuha zvana Zsolnay koju je osnovao 1853. godine Miklos Zsolnay (1800. – 1880.). Sin Vilmos Zsolnay (1828. – 1900.) pridružio mu se 1863. godine, kada tvornica stječe svjetsku slavu. Tvornica je proizvodila i umjetničku keramiku, a posebnu je slavu stekla produkcijom tehnike eozina. Eozin je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak i tehnika su do danas tajni. Naše vaze spadaju u fazu produkcije Folklorism – Historicism – Victorian Eclecticism (1868. – 1897.). Na pozadini vaza nalazi se pečat proizvođača – ZSOLNAY PECS, pet crkvi i inicijali T. J. M., koji označavaju imena Tereza, Julia i Miklos, imena Vilmosove djece koja su nastavila tradiciju izrade keramike. Uz znak su na pozadini male vaze vidljivi i utisnuti inicijali ZSO, a na pozadini velike utisnuto je ZSOLNAY PECS 1064.

Ručno rađen i oslikan set za čaj izrađen je u stilu art nouveau. Bijeli porculanski čajnik ima poklopac, profiliranu ručku i kljun. Površina čajnika plastično je ukrašena stiliziranim, blago tordiranim akantusovim listovima duž gotovo cijele visine. Završetci listova obrubljeni su zlatnom trakom. Po sredini čajnika proteže se ukras s prikazom grančice s raznobojnim cvjetićima. Ručka, poklopac i kljun profilirani su i ukrašeni zlatnim linijama.

Bokal ima istu dekoraciju kao i čajnik, odnosno i na njemu se nalazi plastična dekoracija stiliziranih akantusovih listova i grana s raznobojnim cvjetovima. Ima blago profiliranu ručku i otvor artikuliran nepravilno valovitom linijom. Na dnu je broj 6246.

Iako na setu za čaj, točnije čajniku i bokalu nema vidljivih znakova proizvođača, riječ je o njemačkoj proizvodnji i poznatom proizvođaču Rosenthal. Tvrtka je osnovana 1879. godine u gradiću Selb kao obiteljski obrt.

Bokal je ukrašen tamnosmeđim figuralnim prikazima pastoralne scene gotovo po cijeloj površini. U prvom planu su četiri djevojke, koze te pejzaž s mlinovima i dvorcima. Kljun i ručka ukrašeni su cvjetnim motivima, a kljun je ukrašen i s unutrašnje strane. Na plitkoj nozi jedan manji dio je otkrhnut.

U Kući Bukovac nalazi se nekoliko primjeraka tzv. transferware posuđa. Naime, umjetnik bi na bakrenoj ploči ugravirao određeni motiv koji se zatim u željenoj boji prenosio voštanim papirom na predmet, takozvani transferware. Nakon toga predmet se ponovo stavljao u peć, gravura bi ostala ispod glazure, a slika bi postala otporna na pranje i grebanje. Ovaj postupak razvio se u Engleskoj sredinom 18. stoljeća, a popularnost stječe u 19. stoljeću zbog brže i jeftinije proizvodnje od ručnog oslikavanja posuđa.

Bokal ima prilično nespretno riješenih dijelova prikaza u kojima se preklapaju scene, stoga se radi o manje vještoj izvedbi transferware posuđa. Budući da na sebi nema nikakvih identifikacijskih znakova, bokal se datira na temelju prikaza park scenery, popularnog u Engleskoj u drugoj polovici 19. stoljeća.

Bijela površina bokala plastično je ukrašena izvijenim linijama koje se ispod otvora rastvaraju u stilizirane palmete te je prekrivena plavim cvjetnim motivima. Ima istaknuti kljun i profiliranu dršku. Nema oštećenja te je vrlo dobro očuvan.

Na dnu bokala nalazi se pečat ENGLAND, ali nije vidljiv proizvođač. Na temelju analogije s ostalim bokalima ovog vremena, zaključujemo da se radi o proizvođaču Ridgway, uzorak Saskia.

Veći sat ima oblik četverolista unutar kojeg je poligonalno polje konkavno uvučenih stranica u kojem je upisan krug sa satom. Dijelovi četverolista tonirani su smeđom bojom, a gornji i donji dio poligonalnog isječka ukrašeni su slikanim cvjetnim motivom. Na satnom polju sačuvane su rimske brojke i manja kazaljka, dok većoj kazaljci nedostaje jedan dio.

Manji zidni sat također je s prednje strane porculanska ploča, ali razvedena u obliku grba. Rubovi su reljefno oblikovani floralnim motivima i voluticama. Porculan je oslikan, a u reljefno naglašenom centralnom okruglom okviru umetnuta je okrugla metalna bijelo emajlirana ploča brojčanika s crnim rimskim brojevima. Nedostaju kazaljke te je na satu visjelo mjedeno njihalo s utegom u obliku kružne ploče.

Proizvođač satova je njemačka pokrajina Schwartzwald, još poznata pod engleskim nazivom Black Forest. Prvi satovi počeli su se proizvoditi već u 17., a popularnost stječu u 18. stoljeću kada cvjeta i industrija satova. Rađeni su od drva, a glavna im je značajka bila ptica kukavica koja je oglašavala vrijeme. S vremenom su postali renominirani kao izvrsni proizvođači kvalitetnih i točnih satova, a materijal se proširio i na proizvodnju porculanskih zidnih satova.

Garnitura za pranje sastoji se od porculanskog lavora i bokala bijele boje. Rubovi su obrubljeni zlatnom bojom koja je izblijedila, a bokal je i po sredini trbuha imao zlatnu traku koja se s vremenom izbrisala. Bokal je visok 20 cm, a lavor je blago izvijenog ruba prema van, širine 35 cm.

Proizvođač je češka (čehoslovačka) tvrtka M. Zdekauer ALTROHLAU osnovana 1810. godine u gradu Stara Role, a osnovao ju je Benedict Haßlacher. Tvrtku preuzima 1884. banka Moritz Zdekauer i od tada se na posuđu često nalazi znak proizvođača: MZ Austria. Godine 1909. tvrtku kupuje C. M. Hutschenreuther i od tada se na posuđu nalazi znak MZ Altrohlau. Kod naših primjeraka ne nalazimo tipičan otisnuti znak, već utisnuto M. Zdekauer ALTROHLAU, što navodi da se radi o razdoblju od 1884. do 1909. godine jer se nakon kupnje 1909. utiskuju samo inicijali MZ.

Čajnik je izrađen od metala i ima zapremninu dvije litre. Cijelom površinom je dekoriran. Podnožje je istaknuto stiliziranim listićima akantusa na koje se nastavlja široka posuda s kljunom. Podijeljena je naizmjenično na pravokutna polja zasječenih kutova, ispunjena heraldičkim motivom, te na stilizirani ornament u obliku akroterija u dva niza.

Kupolasti poklopac podijeljen je na polja ispunjena ljuskastim ornamentom. Ima naglašenu rubnu krunicu s naizmjeničnim motivima listića akantusa i zrcalno-simetričnim pačjim glavama. Nedostaje drška poklopca.

Dvije stilizirane drške (akantusovi listovi) drže profiliranu drvenu hvataljku. Na dnu je ugraviran natpis: SOCIETE DE CHOUBERSKY 20, BOULEVARD MONT MARTRE.

Brončana posuda orijentalnog je podrijetla. Znatno je šira u gornjoj polovici, a prema dnu se sužava. Površina je ukrašena geometrijskim i vitičastim ornamentom. Traka koja se lomi pod tupim i oštrim kutovima tvori stilizirane isprepletene rozete koje su u potpunosti ispunjene vitičastom dekoracijom te u sredini tvore zvijezdu. Na ramenu vrča nalazi se arapski ili otomanski kaligrafski natpis, ispunjen vitičastim ornamentom. Kupolasti poklopac ima pleterni ukras od isprepletene dvoprute trake,  jedino je plitki vrat bez ukrasa.

Posudi se ne može sa sigurnošću utvrditi datacija jer nema nikakvih oznaka proizvođača, a orijentalne su se posude koristile po 300 – 400 godina. Sa sigurnošću se može reći da datira prije 1909. godine budući da se nalazi na slici Bijela robinja Vlaha Bukovca. U našoj zbirci ne nalazi se navedena slika, već imamo fotografiju (KB-1060) i njenu reprodukciju na razglednici (KB-1105/6). Naime, posuda je čest prikaz na slikama Vlaha Bukovca pa je tako nalazimo na slici Kćerka Jelica slika iz 1921. godine (KB-983).

Vaza trbušastog oblika (KB-160) stoji na pet malih nožica od kojih su dvije djelomično oštećene pri vrhu. Vaza je ružičaste boje s nepravilno raspoređenim aplikacijama, a otvor je valovito artikuliran i izvijen prema van – na rubovima je proziran, kao i nožice.

Ružičasta trbušasta vaza (KB-367) stoji na tri prozirne nožice koje imaju kovrčastu, reljefnu dekoraciju koja se valovito širi po površini vaze. Vaza ima plitak vrat i iskrenut otvor prema van. Dobro je očuvana, osim što je u gornjoj trećini jedan komadić plitko odlomljen.

Na vazama nema oznaka proizvođača, no prema drugim analogijama vjerojatno je riječ o engleskoj proizvodnji i razdoblju od 1890. do 1910. godine.

Prvi proizvodi ove boje stakla (brusnica staklo) vjerojatno su izrađeni u području Bohemije u ranom 18. stoljeću. Izrađuju se tako da se unutar neprozirnog stakla ubacuje tanki sloj crvenog ili ružičastog stakla. Do povećanja oblika i proizvodnje dolazi sredinom 19. stoljeća, kada se ukida porez na staklo, te nakon Prve svjetske izložbe, a vrhunac popularnosti doživljava u razdoblju od 1870. do 1930. godine.