Kategorija: Pokućstvo

Komoda je furnirana i intarzirana te ima dvije izvijeno izvedene ladice. Stoji na stiliziranim pied-de-biche nogama s vitičastim ukrasom na bazi. Na gornjoj ploči i ladicama nalaze se po dvije intarzije u ovalnim poljima s figurativnim prikazima. Na gornjoj plohi u jednom ovalnom polju u intarziji je izveden jelen, dok je u drugom ovalnom polju lovac s puškom i psom. Na ladicama su intarzirana polja s prikazom muškarca u jednom ovalu i žene u drugom. Ladice imaju decentno oblikovane metalne prihvate s ključanicom.

Tehnika intarzije, ukrašavanja drvenih predmeta ulaganjem elemenata drugih vrsta drva ili materijala, razvila se po uzoru na ornamentalne mozaike. Tako u starijim primjerima intarziranih predmeta tzv. stila alla certosina prevladavaju geometrijski oblici, a biljni i figuralni motivi uvode se kasnije. U početku su intarzisti radili uglavnom crkveni namještaj, a tek kasnije se tehnika počinje primjenjivati i na ostalom pokućstvu.

Tronožac s naslonom primjer je tradicijskih stolica dinarskog dalmatinskog područja koje su bile dijelom pokućstva u seljačkim kućama, a zabilježene su pod nazivima tronog/tronožac, katriga, sto(lac). Datira ih se do u drugu polovicu 19. stoljeća, uz napomenu da su se ponegdje sporadično zadržale gotovo do sredine 20. stoljeća. Prema obliku se pretpostavlja njihovo srednjovjekovno podrijetlo, čemu u prilog govori i sama uloga počasnog sjedala. Naime, ova je stolica imala posebnu ulogu u tradicijskom domu gdje je bila namijenjena najstarijemu članu obitelji te je ukazivala na njegov autoritet, a ponekad se ustupala dragome gostu.

Ovaj primjerak koji pripada ruralnom pokućstvu takozvanoga dinarskog ili gorskog kulturnog kruga vjerojatno je izrađen krajem 19. stoljeća. U seljačkim kućama ovoga područja, koje se proteže i izvan Hrvatske, to je bio jedinstveni i reprezentativni komad pokućstva kojega su izrađivali vješti muškarci, najčešće za vlastite potrebe.

Prisutnost ove ruralne sjedalice u građanskom kontekstu posljedica je oduševljenja građanskog sloja krajem 19. i početkom 20. stoljeća s primjercima narodnog duha u tadašnjim seljačkim kućama.

Mali stolci tapeciranog su sjedala, no bez naslona. Četiri tokarene noge međusobno su po sredini povezane drvenim šipkama. Vlaho Bukovac je imao više ovakvih stolaca, što je prikazano na mnogim fotografijama iz ateljea. Na fotodokumentaciji Kuće Bukovac ovi stolci su najzastupljeniji. Sam Bukovac za vrijeme slikanja sjedi na njima ili na thonet stolcima, a nalazimo ih uvijek u prostoru ateljea gdje su i danas smještene.

Četiri bukove stolice sadrže umetnuto sjedište i naslon od impregnirane, prešane ornamentirane kože. Koža ima utisnut ornament koji se sastoji od vitičastih motiva s maskeronom u središnjem dijelu iznad kojeg je postavljena posuda s cvijećem. Noge i naslon su od profiliranog tokarenog drva.

Koža koja je umetnuta unutar drvenog okvira pričvršćena je mjedenim zakovicama. Četiri balustarske noge pri dnu su spojene „H“ prečkom.

Tijekom 19. stoljeća u oblikovanju namještaja javlja se veliki broj neostilova koji u potpunosti preuzimaju dizajn nekih ranijih stilskih razdoblja. U posljednjoj četvrtini 19. stoljeća u Hrvatskoj, naročito u kontinentalnom dijelu, izuzetno je popularan namještaj koji imitira njemačku renesansu, tzv. altdeutsch.

Zahvaljujući napretku tehnologije te prijelazu s ručne na strojnu proizvodnju dolazi do veće i jeftinije proizvodnje, pa namještaj postaje pristupačniji. Strojno tokarenje i korištenje strojeva za rezbarenje i prešanje kože predmetima je davalo, sada mnogima dostupnu, dozu luksuznosti.

Moda uređivanja interijera u 19. stoljeću nalagala je da svaka prostorija bude uređena u drugačijem stilskom okviru.

Četvrtasti blago pravokutni stol sadrži četiri tokarene, bogato profilirane balustarske noge. Pri dnu je spojen „X“ prečkom koja u središnjem dijelu ima dijamantno rezan pečat. Trup stola dekoriran je kanelurama i urezanim plitkim linijama, dok su na rubovima lisnati motivi. Sa strane su dva metalna prihvata koji služe za izvlačenje i povećanje plohe stola.

Tijekom 19. stoljeća u oblikovanju namještaja javlja se veliki broj neostilova koji u potpunosti preuzimaju dizajn nekih ranijih stilskih razdoblja. U posljednjoj četvrtini 19. stoljeća u Hrvatskoj, naročito u kontinentalnom dijelu, izuzetno je popularan namještaj koji imitira njemačku renesansu, tzv. altdeutsch.

Osam thonet stolaca raznih je modela: Model 14, Model 18 i Model 56. Sjedalo je izrađeno od pletene trske, a konstrukcija od parene i savijene bukovine.

U Kući Bukovac je pronađeno svega 9 thonet stolaca (KB-144 i KB-389/1-8), no njih je nesumnjivo bilo više po stanovima u kojima je boravio Vlaho Bukovac, što prikazuju i potvrđuju brojne fotografije iz Kuće Bukovac.

Više o thonet stolicama uz opis KB-144.

Polukružni konzolni stolić načinjen je od smrekovine furnirane orahom. Uz središnji tokareni nosač stol podupiru i dva potpornja razvedene forme. Konzolni stolić najvjerojatnije je pripadao roditeljima Vlaha Bukovca te je bio dio namještaja predsoblja. Danas se nalazi u ateljeu Vlaha Bukovca.

Sofa (stil Louise Philippe), u lokalnom nazivlju kanapa, s koso padajućim naslonom izvijene linije i povišenijeg uzglavlja, tapecirana je smeđim samtom i uokvirena furniranim drvom. Stoji na četiri tokarene noge. Prema popisu imovine koji se zatekao u Kući Bukovac 1950-ih godina, sofa je bila smještena u predsoblju prvog kata kuće, a danas je dio postava ateljea Vlaha Bukovca.

Kredenc od furniranog drva složen iz dva dijela ukrašen je decentnom floralnom dekoracijom. Donji dio ima dvokrilna vrata i dvije ladice, a gornji dio ima ostakljena vrata s policama. Kredenc završava lučnim nadvojem.

U postavu Kuće Bukovac ovaj kredenc je smješten u predsoblju prvog kata i u njemu se nalaze obiteljske knjige, bugačice i pribor za pisanje.

Klasicistički drveni ormar s dva krila oslikan je jednostavnim motivima koji imitiraju elemente vratnica ormara. Ovaj oslik djelo je Vlaha Bukovca. Ormar je prebojan svjetlosivo-plavičastim tonom boje, a na vratnicama su naslikane stilizirane šarke u smeđim tonovima. Oslikom su jednostavne plohe vratnica ormara razdijeljene s po tri jednostavne pačetvorine u formi utisnutih pečata.

Bukovčevo zanimanje za ukrašavanje interijera započelo je još u djetinjstvu oslikavanjem zidova obiteljske kuće i ukrašavanjem namještaja. Oslikavajući predmete, Bukovac ih je prilagođavao arhitekturi i tako tvorio cjeline iz kojih se iščitava senzibilnost majstora. U kasnijoj životnoj dobi Bukovac je nadaleko poznat kao majstor dekorativnih kompozicija.